I stvarno je odličan, koliko i uznemirujući i fascinantan! Info 

Uvelike nalik na ranog Herzoga, 'Moja domovina' šara po tzv. pravoj Americi, preriji i močvarama, daleko od urbanih njujorško-losanđeleskih oaza, pretvarajući se u meditativan i hipnotički iskren dokumentarac s porukom. Kojom? Pa, nismo baš posve sigurni, ali očito je da je samo žena mogla ovako neutralno, a opet eksplicitno i jasno pristupiti oslikavanju kulture hipermačizma, nasilja, oružja i borbe. Uz malo humora i puno lijepih slika, tu je i fascinantna priča pukovnika Williama Rankina koji je 45 minuta padao iz aviona, s visine od 16.000 metara, kroz oluju i na nekoliko metara od munja, preživjevši nemoguće. Baš kao i sama Amerika, koja čini i preživljava nemoguće, donoseći dobro i zlo. Negdje između dobra i zla, tj. genijalnog i nedorečenog, smjestio se i ovaj dokumentarac, predivno 'starinskog' šarma i sjajne režije.

Cijeli tekst - ovdje

 

I dok Britanci ubijaju Rapidshare...

Gotovo svaki tjedan u Kolumbiji je ubijen po jedan sindikalac, a redatelji Carmen Garcia i German Gutierrez, na temelju prikupljenih 'dokaza' i izjava, dolaze do informacija koje ukazuju na to da iza ubojstava stoji plansko čišćenje organizirane borbe za radnička prava (neki od šljakera rade 15 sati dnevno za 5 kuna po satu), što je organizirala i financirala Coca-Cola, a izvedeno je oružjem desničarskih paravojski. 'Slučaj Coca-Cola' klasični je komad aktivističkog istraživačkog novinarstva u formi dokumentarnog filma, još jedan dio skice suvremene povijesti modernog globaliziranog kapitalizma. Sjetite ga se sljedeći put kad budete žedni.

Cijeli tekst - ovdje

 

Još jedan sjajan miks!

Zašto znamo sve o Paris Hilton, a ne znamo ni kako se zove, recimo, predsjednik Svjetske banke? Zašto nam je zurenje u dekoltee i ispale bradavice na crvenim tepisima važnije od čitanja o poreznoj politici, ratnim planovima nove američke administracije i financijskom sustavu na rubu opstanka? Eskapizam je oduvijek bio lijek protiv svih svjetskih problema – bijeg kao najbolja obrana, a kako novi milenij postaje sve više stari, ljudi pronalaze sve radikalnije alate za bijeg od stvarnosti, teške, mračne i naporne stvarnosti, koja prestaje postojati onog trenutka kada se izgubimo u svijetu eskapizma. A on se nalazi posvuda, od literature i filma do tzv. celebrity kulture i onoga o čemu govori ovaj sjajni nizozemski dokumentarac Femke Wolting i Joriena van Nesa – digitalne tehnološke utopije stvorene pikselima u virtualnim svjetovima naših računala.

Cijeli tekst - ovdje

Pjesma je jača od minobacača, kaže stih, ali na stranu ljepota ljepljive pop rime – koliko je zapravo istine u ovoj domoljubnoj humanitarki devedesetih? Koliko je istine u tome da se glazbom može mijenjati išta u svijetu, kamoli zaustaviti ratove? Propagandni učinak glazbe nije upitan, ali najčešće pali u rukama onih koji već drže sve ostale konce u rukama – Vijetnam nije stao, a isto tako ni njegov blizanac Irak, no kao što je netko rekao, možda i jesmo nemoćni protiv snažne nepravde, ali ne znači da se moramo složiti s njom. Ako si ljut – urlaj! Ili još bolje, ako znaš – pjevaj!

Cijeli tekst - ovdje