Još slika i info - ovdje

Gle ti to, Alex opet na Russia Today. Neka. 

Nisam već dugo imao pošteni rant na ovim stranicama, kao što već dugo nisam naručivao nešto skupo s interneta pa sam se nedavno dao u trošak i naručio dvije majice dugih rukava – same majice koštale su tek nešto više od stotinjak dolara, nije ni malo ni puno, ali kad su se nagomilali troškovi poštarine i pakiranja, na kraju se cijena popela na suludih 800 kuna! Ali hajde, to bi još bilo podnošljivo, što je tu je (nisam vidio da je FedEx jedina opcija dok nije bilo gotovo), da nije činjenice da su na hrvatskoj carini zadržali te dvije majice te me odlučili oderati za još – 600 kuna! Šesto kuna carine za dvije majice! Za dva komada šivane krpe! Šesto madrfaking kuna, na već plaćenih 800!
Ista ona carina koja na DVD od 200 kuna naručen s Amazona ponekad nalijepi još 150 kuna svojih fantazijskih troškova, ako stvarno nemate sreće, valjda sve ovisi o tome kakva spodoba taj dan sjedi u svojoj kabini i koliko je nadrkana svojim besmislenim životom... pa ovisno o stupnju dosade i nadrkanosti, odluči oderati još jedan komad kože s vaših leđa. Ljudi su po forumima godinama bezuspješno pokušavali prokužiti točan proces carinjenja filmova i CD-a – koji očito ne spadaju pod 'kulturne sadržaje', navodno oslobođene ovakvih besmislenih nameta, kao što su 'trošak carinskog skladištenja', 'trošak prijevoza robe od aerodroma do pošte' i 'trošak kopanja nosa carinika koji gleda 'Milijunaša' dok babe iz Trsta švercaju čarape za Konjščinsku'. Eh, tako nam i treba kad želimo kupovati glazbu i filmove, umjesto da ih skidamo s interneta pa pod patronatom hrvatske mafiokracije prevozimo Kineze i heroin u šleperima preko granice, to zasigurno ne podliježe porezu, carini i zakonima bilo koje vrste...

Nekoliko sam puta i osobno, kao novinar, pokušavao saznati tko i pod kojim kriterijima piše basnoslovne svote na naručene pakete i određuje što možete kupiti po razumoj cijeni, a što ne, ali bezuspješno – sustav je skriveniji, anonimniji i zaštićeniji od američkog cenzorskog odbora za filmske proizvode, a nekoliko ljudi s pošte s kojima sam razgovarao i sami su rekli da nemaju pojma po kojim se kriterijima vodi ovaj harač, požalivši se da su i sami bile žrtve sličnog sranja, ali da se nemaju kome žaliti pa im preostaje naguziti se državnoj birokraciji i platiti ono što traže, inače će im pakete vratiti tamo odakle su došli. Na kraju krajeva, kažu – zakon je takav kakav je, a ako te i ne oderu za internet kupovinu, samo znači da si imao sreće i da su se smilovali, iako to nisu morali.
Koliko čujem, po novom su odlučili spustiti 'cifru carinjenja' s 300 na 150 kuna, tako da smo tek sada u pravoj u opasnosti od plaćanja dvostruke svote na svaki naručeni DVD s Neta. A očito su i majice postale luksuz (naravno da su poštarinu i pakiranje uračunali u 'vrijednost pošiljke'), majice koje bi me manje koštale da sam sjeo u avion do Londona i kupio ih u fizičkoj trgovini! Ima li nade za ovu zemlju ili smo stvarno osuđeni loviti medvjede po šumi i zaboraviti na zdravi i pošteni kapitalizam u digitalnom dobu?

Kako je krenulo, djeci ćemo početi kupovati pancirke za školu - ali vjerujem da bi bili zadovoljni ako im za rođendan poklonite ovaj DVD. :)

Ravnjak, al udara - slušati najglasnije (i najzadimljenije :))

Nije čudo da postoje silne teorije o tome da pokojni glazbenici uopće nisu pokojni, već lažiraju svoje smrti ne bi li dvostruko masnije naplatili posao koji su obavljali dok su bili živi, kao ni one priče koje ukazuju na to da bi za neke pogibije mogli biti krivi upravo oni koji najviše profitiraju od njih, od nasljednika, preko menadžera do pohlepne diskografije – dovoljno je samo baciti pogled na izvatke bankovnih računa prije i poslije tragedije te usporediti cifre koje rastu li ga rastu, onako kako leš nimalo poetično trune pod zemljom, daleko od svjetla reflektora, bliceva fotoaparata i radijskih šihti. Neki zarađuju više mrtvi nego živi – Elvis je vjerojatno šampion tog morbidnog trenda, dok neki, poput Tupaca Shakura, iz groba štancaju peterostruko više albuma nego što su to stigli za turbulentnog života. Dovraga, čak je i jedan Michael Jackson morao umrijeti da bi vratio karijeru na pravi put, postavši najprodavanijim izvođačem 2009. samo zato što smo ga te godine pokopali.

Cijeli tekst - ovdje

1,512,478 views