SKITAM SE, ALI NE SNIMAM – PIŠEM!

PDF Ispis
   Četvrtak, 18 Veljača 2016 10:17

Putopisi su posebna vještina. Nije dovoljno samo putovati i skladištiti informacije u svoj misaoni brlog – kao što smo se nažalost pregršt puta uvjerili u domaćoj putopisnoj literaturi – već jednostavno treba znati i pisati. Problem koji se reflektira u svim kreativnim razinama društva – u naciji kupljenih diploma i rodijačkih štela, nije čudo da pjevaju oni koji vole pjevati, ali to nužno i ne znaju; da pišu oni koji vole pisati, ali tko će znati s tim slovima… Nisu svi Hunter S. Thompson, ukratko… ali ne moraju baš svi biti ni Šalković! Jerko Bakotin je iznimka. Ne samo da ima što za reći nego je i pismen – njegove putopisne avanture skupljene u knjizi “Bratstva, ubojstva, gajđin” savršeni su balans surove stvarnosti i lucidnog humora, ljevičarskog sanjarenja konstantno probušenog neskrivenim razočaranjima distopijske prirode realnosti i društveno-političkih analiza pomiješanih s jednostavnim, “šarmantnim” crticama s putovanja. Poput premlaćivanja u Mongoliji ili kamenovanja na Kosovu. Svašta čovjek doživi kad ne pegla kartice u prvoj klasi.

Ovdje

Komentari (1)add comment



Dado kaže:

...
Dugo nisam pročitao zanimljiviji putopis smilies/smiley.gif
Veljača 19, 2016

Napišite komentar
omagijaj | erektiraj

busy